Potrošači imaju pravo na kvalitetan, siguran i ispravan proizvod

Naše ankete su glas javnosti, njihovih stavova, mišljenja i prava

Digitalno informiranje, povezivanje i educiranje potrošača, trgovaca, proizvođača, državnih institucija

Naš najsnažniji komunikacijski dnevni kanal i najbolja potrošačka platforma

Web konferencija

KAKVA JE BUDUĆNOST PLINOVITIH GORIVA 2031.?


Objavom studije logističkog Europskog udruženja Transport & enviroment iz Bruxellesa prema kojoj, za razliku od H2 (iliti vodika) LPG, CNG i LNG nisu ekološki prihvatljiva goriva i sve jačim pritiskom lobista za električna vozila, nastala je tokom prošle godine prava konsternacija među spomenutim “spornim” grupacijama. Npr. u Hrvatskoj je novim Zakonom o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prometu s propisanih najviše 50 CO2 g /km i
stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tokom vožnje ispod 80% promjenjivih ograničenja do 31.12.2025. godine i zbog zahtjeva za smanjivanjem emisija metana u zrak, praktički dovela u pitanje cijeli plinski sektor u budućem transportu.

S druge pak strane npr. u Rumunjskoj, Srbiji, Češkoj, Italiji, Bugarskoj jačaju projekti za iskorištavanja metana prije svega u transportu, u Francuskoj je prava LPG renesansa gdje je u prošloj vrlo teškoj COVID-19 godini broj novoregistriranih automobila na LPG narastao čak 716% ! Slično je i u Italiji, Španjolskoj i drugim državama EU.

Dok je Turska od prošle godine po potrošnji LPG-a u prometu postala lider u Evropi, a druga u svijetu, u Srbiji koja je nekad bila lider u potrošnji autoplina, visoki porezi i drugi nameti učinili su to gorivo manje prihvatljivih pa se broj vozila na LPG smanjio za više od 60%.

Kada je u pitanju LNG tada je još čudnija situacija: IKEA, Lidl, San Pellegrino i druge velike i poznate trgovačke marke inzistiraju na kamionskom prijevozu koji koristi CNG ili LNG, Njemačka teške kamione na LNG i CNG oslobađa cestarina, Barcelona povećava svoje LNG kapacitete, ENAGAS od EU dobiva preko Connecting Europe Facility programa 9 milijuna € za izgradnju podržavajuće infrastrukture za razvoj LNG tržišta kao pomorskog goriva. Shell želi dekarbonizirati svoju flotu s LNG- om pa se trenutno za Royal Dutch Shell gradi čak 10 novih tankera s motorima na LNG i do kraja ove godine želi imati novih 14 brodova na LNG. S time da Shell procjenjuje da će globalna potražnja sa sadašnjih 360 milijuna tona u 2020. do 2040. narasti na 700 milijuna tona LNG-a.

Francuska će ove godine imati čak 30 % veći broj isporuka LNG -a u odnosu na prošlu godinu, na Krku je s radom počeo dugoočekivani LNG terminal koji se financirao sredstvima EU i postaje pravi energetski HUB jugoistočne Evrope, u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji se otvaraju LNG punionice, a Gazprom je u luci Dragon Wales isporučio prvu količinu ugljično neutralnog LNG-a za tržište Velike Britanije, a uskoro to će učiniti i za druge evropske LNG terminale itd.
Zabrinutost za emisije metana iz američkog plina proizvedenog frakingom navodno će se smanjiti odlukom Cheniere Energy, velikog američkog LNG izvoznika, prema kojoj će ubuduće od 2022. svojim kupcima pružati detaljne informacije o ugljičnom otisku.

A onda dolaze odluke iz EU i vlada pojedinih država prema kojima LPG, CNG i LNG za razliku od vodika već 2050. postaju neprihvatljiva u tranziciji društva prema niskougljičnoj ekonomiji.
I što tu da misle potrošači, sadašnji i budući? Kakve planove za ne baš jeftine investicije trebaju raditi poduzeća, kako ona mala tako ona velika? Ima li smisla investicija u vodik ako je povrat uloženih sredstava prema sadašnjim procjenama više od 20 godina, za razliku od LPG-a i CNG-a, gdje su povrati sredstava od 5-10 godina ovisno o kapacitetima i sadržajima?
Mogu li Hrvatska, Srbija, BiH, Slovenija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i druge zemlje države Jugoistočne Evrope sa svojom infrastrukturom prirodnog plina uhvatiti korak s ostalim zemljama koje već uvelike koriste CNG za pogon motornih vozila? Što s dekarbonizacijom riječnog, pomorskog i željezničkog putničkog i teretnog transporta? Kakve su kratkoročne a kakve dugoročne procjene državnih institucija, akademske zajednice i lobista, a kakve managera i – potrošača? Ima li novih tržišnih niša za LPG, CNG i LNG, odnosno za H2 u jugoistočnoj Evropi?

Mogu li LPG, CNG i LNG postati niskougljično neutralna goriva i na koji način?

Sve je to dio pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u dvodnevnoj web konferenciji 13. i 14.5.2021. godine pod nazivom “KAKVA JE BUDUĆNOST LPG, CNG, LNG I H2 2031.?”, u organizaciji Europskog centra za izvrsnost potrošača (ECIP) i Regionalne NGV asocijacije za Jadransko-jonsku regiju.

Rezervirajte svoj link za praćenje i participaciju već danas.

Za rane prijave odobravamo popust!

Dobro došli !